SKRAĆENICE SIROMAŠE RJEČNIK, ĐACI ZABORAVLJAJU PISANA SLOVA

SKRAĆENICE SIROMAŠE RJEČNIK, ĐACI ZABORAVLJAJU PISANA SLOVA

Česta upotreba skraćenica, stranih riječi, slenga u svakodnevnom govoru mladih može rezultirati slabijim govornim vještinama, smatraju sagovornici Portala RTCG.

Ukazuju da mladi treba da shvate razliku između zvaničnog i nezvaničnog govora. Te da osvjeste kada je prikladno koristiti skraćenice i strane termine, a kada je potrebna preciznost i formalnost.

Danas je četvrt vijeka kako se u svijetu, shodno zaključku Uneska, obilježava 21. februar kao Dan maternjeg jezika. A osnovni cilj je da se podigne svijest o značaju maternjeg jezika i multilingvizma.

Tim povodom, za Portal RTCG, lektorka Jelena Marković kaže da obrazovanje i razvijanje jezičke svijesti igraju ključnu ulogu u osposobljavanju mladih da pravilno koriste jezik u različitim situacijama.

Smatra da naš maternji jezik nije u krizi. Ali da se suočavamo sa izazovima koji negativno utiču na njegovu kvalitetnu upotrebu.

“Čitanje više ne smatram učinkovitom metodom za očuvanje jezika. Ne može se reći da se nedovoljno čita, jer se zapravo čita i te kako (mada se i mnogo se piše). Ali treba se zapitati kakvo je to štivo. U knjižarama nalazimo loše prevode, loše lektorisane knjige. Pa i nekontrolisane, što je posljedica neprofesionalnosti i nemara u izdavačkim kućama. Samim tim, preporučivanje čitanja postaje besmisleno, jer ne doprinosi jezičkoj kulturi”, ističe Marković.

Lektorka ukazuje na to da se “neozbiljnost” uočava i u medijskim kućama.

“Većina medijskih kuća nema lektore ili ne angažuje dovoljan broj njih. Ovaj nedostatak stručnosti i adekvatne jezičke kontrole dodatno doprinosi opadanju kvaliteta kulture izražavanja. Mnoge marketinške agencije i štamparije ne sarađuju sa lektorima. Ostavljajući pojedincima da ih angažuju ako imaju dovoljno razvijenu jezičku svijest i razumijevanje važnosti pravilnog jezičkog izraza.

Dakle, iako smatram da nam jezik nije u krizi, vjerujem da suočavanje s ovim i ostalim izazovima današnjice zahtijeva ozbiljan pristup i kontinuiranu pažnju”, istakla je Marković.

Marković ukazuje da su strani izrazi i skraćenice česti i među poslovnim ljudima. Pa se nerijetko mogu primjetiti i u zvaničnoj komunikaciji (event, deadline, meeting itd.).

“Iako je takva praksa postala uobičajena u mnogim slučajevima je nepotrebna i neprimjerena. U poslovnom kontekstu, upotreba maternjeg jezika sa jasno definisanim izrazima treba da bude prioritet. A pretjerana upotreba stranih izraza može se smatrati težnjom ka praćenju trendova. Koja ne doprinosi jasnoći ili efikasnosti komunikacije”, rekla je Marković.

Kaže da se jezik čuva kroz obrazovanje, ali i ličnu odgovornost.

“Jezička svijest, koja se razvija kroz učenje, kritičko razmišljanje i svjestan pristup jeziku, može da pomogne u očuvanju kulturnog identiteta i kvaliteta izražavanja”, smatra Marković.

Ističe da poštovanje gramatičkih pravila i duha jezika i balansirana upotreba stranih izraza mogu doprinijeti održavanju bogatstva maternjeg jezika.

“Međutim, važnost pravilne upotrebe jezika i razlika između formalnog i neformalnog govora trebalo bi naglašavati ne samo kroz školski sistem već i u širem društvenom kontekstu. Skraćenice i strane termine treba koristiti u skladu sa kontekstom. Ali sa sviješću da u zvaničnim situacijama treba upotrebljavati standardne izraze.

Edukacija mladih o jezičkoj normi, uz podršku jezičkih stručnjaka, može pomoći u razvijanju kritičkog mišljenja i odgovornosti prema jeziku”, savjetuje Marković.

Na pitanje da li postoje konkretne strategije ili promjene u obrazovanju koje bi mogle da pomognu u očuvanju maternjeg jezika, ona smatra da donošenje odluka o konkretnim strategijama i promjenama u obrazovanju nije zadatak koji pojedinac može riješiti. Niti je riječ o jednostavnom zadatku, već je to poduhvat koji zahtijeva angažovanje timova različitih stručnjaka.

Zanimalo nas je i koje su to najčešće riječi koje mladi koriste u svakodnevnom govoru u učionici. A profesor crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti (CHBS) u gimnaziji “Slobodan Škerović” u Podgorici Miloš Popović otkrio nam je da đaci koriste novije anglicizme.

Popović: Đaci uglavnom koriste novije anglicizme

“Umjesto domaće riječi dogovor sve češće čujemo riječ dil, gubitnik je postao luzer, uživo naspram lajv zvuči kao antikvitet davno prošlog vremena. U Rečniku sinonima pored pridjeva dobar (za čovjeka) stoji: primjeran, pravedan, pošten, valjan, častan, plemenit, krepostan, duševan, dobrodušan, dobroćudan, neporočan, etičan, moralan… Mladima je danas neko takav jednostavno samo kul”, navodi Popović.

Kaže da se u odnosu na ranije toliko brzo živi da se mnogo šta mijenja, gotovo na dnevnom nivou, te da u tom smislu, intenzivna digitalna komunikacija može da utiče na jezik.

“Navedimo samo zanimljivu činjenicu da se 2010. godine pojavio Tvit-rječnik sa preko 600 termina koji se tiču Tvitera. Uz promjene u vokabularu, najuočljivije su promjene u ortografiji. Odsustvo interpunkcijskih znakova, velikog slova… Sjetimo se i jedne svima dobro poznate pojave da mladi u današnje vrijeme sve češće pišu tzv. ošišanom latinicom. Nekada se latinica, čija su slova ostala bez dijakritičkih zakova, mogla sresti samo u izrazito neformalnoj komunikaciji, dok je sada pronalazimo i u zvaničnom obraćanju, u pismenim zadacima, seminarskim radovima itd”, rekao je Popović.

Mlađa populacija zaboravlja pisana slova

Profesor ističe da je trend da mlađa populacija zaboravlja pisana slova, jer im u digitalnom okruženju, kako kaže, ona nisu potrebna.

“Psiholozi ističu izrazitu važnost pokreta ruke za razvoj mozga. I tu je pisanje nezamjenljivo. Nadam se da se ti pokreti u decenijama pred nama neće svesti samo na tipkanje i skrolovanje palcem i kažiprstom”, ističe profesor.

Na pitanje da li smatra da prečesta upotreba engleskog jezika, skraćenica, internet slengova u svakodnevnom govoru može ugroziti maternji jezik, profesor kaže da bi prije bio sklon da govori ne o prečestoj, nego o adekvatnoj i neadekvatnoj upotrebi.

“Mnoge naučne, tehnološke i uopšte kulturne inovacije dolaze sa engleskog govornog područja. Sa njihovom vrlo često brzom ekspanzijom u druge jezike ulaze i izvorne riječi koje ih označavaju. U tim slučajevima, kada u jednom jeziku ne postoji adekvatna riječ za neki fenomen, preuzimanje stranih riječi je sasvim opravdano”, kaže Popović.

Ali, sa druge strane, profesor kaže da smo svjesni da je engleski jezik danas “lingua franca”, te da se neke riječi iz pomenutog jezika sasvim neopravdano preuzimaju, tj. onda kada u domaćem jeziku već postoji adekvatna riječ.

“I u jednom i u drugom slučaju javlja se čitav niz problema poput korišćenja riječi ili fraza u neadekvatnom značenju, pogrešno prilagođavanje stranih riječi, lažni osjećaj modernosti ako se umjesto domaće riječi iskoristi tuđica itd.

Izbor: RTCG