BJELOPOLJKA NEJLA MEĐEDOVIĆ: KROZ ODRASTANJE SAM OTKRILA DA SVOJE EMOCIJE I DOŽIVLJAJE MOGU DA PRENESEM NA PAPIR I PLATNO

Slikarka Nejla Međedović najvećom ljubavlju upravo smatra njen dar za crtanje. Naime, naša sugrađanka je svoju ljubav prema crtanju portreta pretvorila u svoj mali biznis.

Nejla Međedović je učenica četvrtog razreda Gimnazije “Miloje Dobrašinović” i u svojim srednjoškolskim danima hrabro prati svoje snove, a svoj talenat svakim danom nadograđuje.

A kako je počeo njen put u slikanju portreta, Nejla otkriva u intervjuu za Vijesti iz Bijelog Polja, sjećajući se tog perioda: “Počela sam da se interesujem za crtanje još u ranom djetinjstvu, oko 6. ili 7. godine, kada sam prvi put otkrila ljubav prema grafitnoj olovci i kreativnom izražavanju. Kasnije kada je moj talenat uočen od strane roditelja i nastavnika u osnovnoj školi nastavila sam da ga njegujem i usavršavam”.

Dalje, izuzetno talentovana Nejla nastavlja priču kako se rodila njena ljubav prema crtanju: “Ljubav prema crtanju rodila se spontano, kroz igru i istraživanje. Kroz odrastanje sam otkrila da svoje emocije i doživljaje mogu da prenesem na papir i platno pa tako je i povezanost sa umjetnošću rasla i njegovala se . Posebno su na to uticali članovi moje porodice uzimajući u obzir konstantnu podršku sa njihove strane”.

A za svoju najveću podršku je navela: “Kao što sam ranije pomenula, moja porodica. Moja porodica i bliski prijatelji su mi najveća podrška. Njihova vjera u mene i iskreni komentari me motivišu da se neprestano usavršavam i razvijam kao umjetnik”.

Kada je riječ o inspiraciji za svoje portrete Međedović kaže: “Inspirišu me emocije i priče koje ljudi nose sa sobom. Često se trudim da uhvatim onaj trenutak iskrenosti u nečijem pogledu ili osmijeh koji otkriva duboku priču. Emocije su moj glavni vodič u stvaranju”.

U dijelu priče na koji način bira subjekte za crtanje i da li ima omiljeni tip ljudi, mlada slikarka se najviše oslanja na osjećaj intuicije, “Biranje subjekata često dolazi intuitivno . Privlače me ljudi sa snažnim karakterom ili neobičnim crtama lica. Volim da slikam ljude koji imaju “priču” u svom izgledu, bilo da je to zbog izražajnih očiju, bora koje pričaju o iskustvu ili zanimljive energije koju prenose. Takođe nekada ja izaberem subjekta, a nekad subjekat mene”.

Pošto za samo crtanje postoje brojne tehnike, Međedović je odabrale sljedeće: “Najčešće radim sa grafitnom olovkom ili ugljenom, jer mi omogućavaju bogatstvo tonova i dubinu. Ponekad koristim akrilne boje i tuš, ali definitivno da grafitna olovka preovladava uzimajući u obzir da njoj stalno vraćam koju god tehniku isprobala”.
A za kraj intervjua Međedović nam je otkrila da li postoji neki portret, a da je posebno značajan i emotivan: “Postoji jedan portret moje majke, koji je nastao kao prijava za konkurs na temu ‘Oči zbore što im srce veli’. Ova slika prikazuje majku kao središnji simbol. Crtež je snažno izražen kontrastima svetla i sjenke, dok oči na dlanovima sugerišu unutrašnju mudrost i povezanost sa nečim višim od vidljivog sveta. Ovaj portret odiše emocijama, balansirajući između nježnosti i snage.

Portret je savršen poklon jer nosi ličnu i emotivnu vrijednost, pretvarajući trenutke i sjećanja u umjetnost. Kada je riječ o posebnoj prilici, poput rođendana ili praznika, portret postaje trajna uspomena. U njemu se krije pažnja, kreativnost i dio duše umjetnika, što ga čini poklonom koji nadilazi vrijeme”, zaključuje mlada sugrađanka na kraju intervjua.
*Sponzor teksta Mesopromet Franca