BJELOPOLJAC EVROPSKI MIJENJA AZIJSKIM FUDBALOM: MARKO BUGARIN U UZBEKISTANU

BJELOPOLJAC EVROPSKI MIJENJA AZIJSKIM FUDBALOM: MARKO BUGARIN U UZBEKISTANU

Fudbaler Marko Bugarin po prvi put napušta evropski fudbal. Naime, naš sugrađanin ozvaničen je kao novo pojačanje Bunjdkora.

Bugarinov fudbalski put bio je vrlo dinamičan, pored nekoliko klubova u Crnoj Gori, nastupao je još i za srbijanske, Mladost GAT i Spartak iz Subotice.

A kako je počeo njegov fudbalski put, Marko otkriva u intervjuu za Vijesti iz Bijelog Polja, sjećajući se prvog treninga: “Sa pet godina sam počeo trenirati fudbal. Gledajući Ronaldinja, uživao sam u tome kako on zapravo igra fudbal. Na prvi trening sam otišao sa pet godina, sjećam se dobro, sestra Kristina me je odvela tada na prvi trening u salu školskog centra”.

Dalje, izuzetno snažni centralni defanzivac nastavlja: “Živio sam u Rasadniku, gde je takođe živio i naš poznati trener Sava Kovačević. U tom trenutku je bio na čelu najbolje fudbalske škole u Bijelom Polju, Sjeverne Zvijezde.

Prve fudbalske korake naučio sam baš u tom klubu i sve je krenulo svojim tokom tada. U daljem razvoju, u mlađim kategorijama, veliki uticaj na mene su imali Sava Kovačević, Vladimir Rakonjac, a najviše Sead Babača, koji je bio trener jedne od najuspešnijih generacija Jedinstva, igrača rođenih 1999. godine”, pojašnjava on.
Od samog starta, za Marka je fudbal više od igre.

“Fudbal je za mene više od igre od samog starta. Fudbal je za mene jednostavno način života. Mnoga poznanstva sam ostvario koja traju i dan-danas”, ističe defanzivac.

U svakom poslu, pa i u sportu, potrebna je velika količina podrške, a nju je imao i Marko: “Veliku podršku sam imao od svoje porodice, pogotovo od oca i majke, koji su bili uz mene u svakom trenutku, kako u dobrim, tako i u lošim momentima. Otac je čak bio prisutan na svakoj utakmici dok prvi put nisam napustio Crnu Goru.

Od Igala, Bokelja, Mornara i Jedinstva, koje je bilo kao moja druga kuća, zbog saigrača, prijatelja i uprave kluba na čijem je čelu bio Nermin Bećirović, sve do Subotičkog Spartaka i Novosadskog Gata, doživeo sam mnogo lijepih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Ali, to je sve sastavni dio sporta”, realan je 26-godišnjak.

Ovu polusezonu Bjelopoljac je započeo u ulcinjskom prvoligašu, ekipi Otranta.

“Posljednjih pola godine u Otrantu je sve krenulo dobro. Moram da napomenem da je šef u tom trenutku, Dejan Vukićević, jako unapredio moju igru. Iskrenim savjetima, pre svega, ušao je u moju glavu i podigao mi samopouzdanje na maksimum. Ovim putem mu se zahvaljujem mnogo”, kaže on.

A kako je došlo do ideje da pođe u Uzbekistan, Bugarin pojašnjava: “Neko je primijetio da mogu napraviti iskorak i iskoristiti kvalitete koje imam, a tu prije svega mislim na Sinišu Femića, mog sugrađanina, koji je svom prijatelju sa kojim sarađuje preporučio baš mene, a sve ostalo je išlo samo. Upravo taj prijatelj, Marjan Jugović, je stupio u kontakt sa čelnicima Bunjdkora.

Ovim putem im se zahvaljujem. Ljudi iz kluba se nisu mnogo dvoumili, već su ostvarili kontakt i sve je vrlo brzo riješeno. Postao sam njihov član”.

Kada su u pitanju utisci na “prvu loptu”, Bjelopoljac ne krije zadovoljstvo.

“Prvi utisci su jako impresivni, ljudi puno ulažu u fudbal i infrastrukturu. Zaista, ovo je veliko iskustvo za mene i nadam se da ću ostaviti trag u najvećem klubu u Uzbekistanu, uz Pahtakor”, zaključuje on na kraju intervjua.
Fudbaler Marko Bugarin po prvi put napušta evropski fudbal. Naime, naš sugrađanin ozvaničen je kao novo pojačanje Bunjdkora.

Bugarinov fudbalski put bio je vrlo dinamičan, pored nekoliko klubova u Crnoj Gori, nastupao je još i za srbijanske, Mladost GAT i Spartak iz Subotice.

A kako je počeo njegov fudbalski put, Marko otkriva u intervjuu za Vijesti iz Bijelog Polja, sjećajući se prvog treninga: “Sa pet godina sam počeo trenirati fudbal. Gledajući Ronaldinja, uživao sam u tome kako on zapravo igra fudbal. Na prvi trening sam otišao sa pet godina, sjećam se dobro, sestra Kristina me je odvela tada na prvi trening u salu školskog centra”.

Dalje, izuzetno snažni centralni defanzivac nastavlja: “Živio sam u Rasadniku, gde je takođe živio i naš poznati trener Sava Kovačević. U tom trenutku je bio na čelu najbolje fudbalske škole u Bijelom Polju, Sjeverne Zvijezde.

Prve fudbalske korake naučio sam baš u tom klubu i sve je krenulo svojim tokom tada. U daljem razvoju, u mlađim kategorijama, veliki uticaj na mene su imali Sava Kovačević, Vladimir Rakonjac, a najviše Sead Babača, koji je bio trener jedne od najuspešnijih generacija Jedinstva, igrača rođenih 1999. godine”, pojašnjava on.

Od samog starta, za Marka je fudbal više od igre.

“Fudbal je za mene više od igre od samog starta. Fudbal je za mene jednostavno način života. Mnoga poznanstva sam ostvario koja traju i dan-danas”, ističe defanzivac.

U svakom poslu, pa i u sportu, potrebna je velika količina podrške, a nju je imao i Marko: “Veliku podršku sam imao od svoje porodice, pogotovo od oca i majke, koji su bili uz mene u svakom trenutku, kako u dobrim, tako i u lošim momentima.

Otac je čak bio prisutan na svakoj utakmici dok prvi put nisam napustio Crnu Goru. Od Igala, Bokelja, Mornara i Jedinstva, koje je bilo kao moja druga kuća, zbog saigrača, prijatelja i uprave kluba na čijem je čelu bio Nermin Bećirović, sve do Subotičkog Spartaka i Novosadskog Gata, doživeo sam mnogo lijepih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Ali, to je sve sastavni dio sporta”, realan je 26-godišnjak.

Ovu polusezonu Bjelopoljac je započeo u ulcinjskom prvoligašu, ekipi Otranta.

“Posljednjih pola godine u Otrantu je sve krenulo dobro. Moram da napomenem da je šef u tom trenutku, Dejan Vukićević, jako unapredio moju igru. Iskrenim savjetima, pre svega, ušao je u moju glavu i podigao mi samopouzdanje na maksimum. Ovim putem mu se zahvaljujem mnogo”, kaže on.

A kako je došlo do ideje da pođe u Uzbekistan, Bugarin pojašnjava: “Neko je primijetio da mogu napraviti iskorak i iskoristiti kvalitete koje imam, a tu prije svega mislim na Sinišu Femića, mog sugrađanina, koji je svom prijatelju sa kojim sarađuje preporučio baš mene, a sve ostalo je išlo samo. Upravo taj prijatelj, Marjan Jugović, je stupio u kontakt sa čelnicima Bunjdkora. Ovim putem im se zahvaljujem.

Ljudi iz kluba se nisu mnogo dvoumili, već su ostvarili kontakt i sve je vrlo brzo riješeno. Postao sam njihov član”.
Kada su u pitanju utisci na “prvu loptu”, Bjelopoljac ne krije zadovoljstvo.

“Prvi utisci su jako impresivni, ljudi puno ulažu u fudbal i infrastrukturu. Zaista, ovo je veliko iskustvo za mene i nadam se da ću ostaviti trag u najvećem klubu u Uzbekistanu, uz Pahtakor”, zaključuje on na kraju intervjua.
*Sponzor teksta Mesopromet Franca