VEĆ SE NAZIRE KO ĆE BITI U VLADI, ALI SE NE ZNA KAKVA ĆE ONA BITI: SVI SE JOŠ VOZE NA POLITIČKOM RINGIŠPILU

VEĆ SE NAZIRE KO ĆE BITI U VLADI, ALI SE NE ZNA KAKVA ĆE ONA BITI: SVI SE JOŠ VOZE NA POLITIČKOM RINGIŠPILU

U Crnoj Gori tradicionalno postoje partije koje u svom nazivu imaju „socijalistička”, „socijalista” i slično. Ali to nije dovoljno da bi se automatski svrstale u lijevi blok partija i pored članstava u socijalističkoj internacionali i sl. Jer su neke u vođenju aktivne politike više inklinirale neoliberalnom ili narodnjačkom konceptu.

Dok se, naročito u medijima, nagađa ko će biti konstituent naredne 44. Vlade Crne Gore, a iz tih tekstova se i naziru vladajuće partije, građanima nije jasno. A niko to i ne pokušava da objasni. Kakva će nova vlada biti, odnosno da li će biti „lijeva”, „desna” ili „centra”.

Sada se svi voze na političkom ringišpilu i čekaju ko će da otpadne, bez obzira na to da li se radi o lijevim ili desnim partijama, važno je u krug vlasti.

Drugo pitanje je kako će ta Vlada funkcionisati. Kao da ni građanima to nije mnogo važno, jer su im džepovi sve prazniji, obećanja partija sve nevjerovatnija. A sigurnost sve krhkija. Moguće je da je razlog za to činjenica da je najjačoj partiji. Koja će i dati mandatara, Pokretu Evropa sad teško odrediti gdje pripada jer je nova na političkom tržištu Crne Gore. Ukoliko pratimo evropska iskustva u određenju da li je jedna Vlada „lijeva” ili „desna” ili na pozicijama „centra”, presudna su dva momenta. Prvi je sastav Vlade i programske odrednice subjekata koji je konstituišu.

Pritom treba voditi računa da funkcionalne i stabilne demokratije pored etabliranih i tradicionalnih partija sa jasnim ideološkim profilom, nerijetko imaju i „sezonske pojave” u vidu pokreta ili ad hok partija koje u datom trenutku zadobiju veliko povjerenje javnosti. Međutim, i pored toga jasno se naznači da je to npr. „Vlada lijevog centra” ili „desničarska vlada” itd. Ukoliko nije moguće na jednom polu formirati Vladu dolazi do koncentracionih vlada poput Vlade koju je napravila „semafor kolacija” u Njemačkoj.

Drugi važan momenat za određenje Vlade je program rada Vlade kojem prethodi program (ekspoze) koji mandatar podnosi Skupštini. Shodno članu 103 Ustava mandatar za sastav Vlade pored sastava Vlade dužan je da Skupštini predloži i program o kojem se glasa istovremeno kada i o sastavu Vlade.

Programske odrednice ekspozea bitno određuju programsku profilaciju i orijentaciju Vlade i njeno određenje u definisanju političkog pola kojem pripada. Kada je Evropa sad u pitanju mnogi tvrde da je to partija centra, iako prema obećanjima, na osnovu kojih je i dobila izbore. Ona bi trebalo da bude svrstana u socijalističke. Eventualno u partije lijevog centra.

Predizborna obećanja o povećanju plata, penzija, zaustavljanju iseljavanja, novih radnih mjesta naročito za mlade ljude. Skraćeno radno vrijeme govore da se radi o socijalističkoj partiji. Istovremeno stavovi lidera partije Milojka Spajića o ekonomiji i finansijama, otklanjanju biznis barijera, ubrzavanju ekonomije i njegovom raspoloženju za nove tehnologije poslovanja, svrstavaju ga u makar „blagi desni centar”.

Na drugoj strani, famozni program „Evropa sad 2”, zalaganje za neke sindikalne ciljeve i smanjivanje radnog vremena svrstavaju ga u socijalističke lidere. U Crnoj Gori tradicionalno postoje partije koje u svom nazivu imaju „socijalistička”, „socijalista” i slično. Ali to nije dovoljno da bi se automatski svrstale u lijevi blok parija i pored članstava u socijalističkoj internacionali i sl. Jer su neke u vođenju aktivne politike više inklinirale neoliberalnom ili narodnjačkom konceptu.

Prisjetimo se crnogorske ekonomije za vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista. Naročito kada su premijeri bili Milo Đukanović i Igor Lukšić. Tada je preovladavao neoliberalni koncept. A glavnu riječ u ekonomiji vodili su Veselin Vukotić i Petar Ivanović.

Ni Socijalistička narodna partija nije ostala imuna na „promjene u političkom trenutku”. Ova partija je svoj koncept često mijenjala stavljajući se na primjer kako su govorili „u funkciju odbrane srpskog naroda” ili beskompromisno zalaganje da bude potpisan Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. I ti potezi su bili dobri, ali ne i u duhu jedne socijalističke partije. Socijaldemokratska partija je svojim aktuelizovanjem identitetskih i „patriotskih” pitanja u jednom trenutku otišla potpuno udesno itd.

Nacionalne partije u Crnoj Gori svrstavaju se u „narodnjačke” pa su i članice međunarodnih organizacija narodnih partija. Ali su sve sklone da kažu da su, ipak. Partije centra i da ih najviše interesuje građanska Crna Gora. Na drugoj strani partije bez ideološkog određenja u imenu funkcionišu po sistemu „sačme” sa rasutim dejstvom prema biračima i mobilišu ih sa oba pola. Ali se generalno mogu svrstati zahvaljujući međunarodnim asocijacijama partija kojima pripadaju. Upravo zato je važno kako će buduća crnogorska vlada funkcionisati.

Ukoliko bude imala podršku svega 41 poslanika, kako sada stvari stoje, male partije. NVO i pojedinci dobiće izuzetnu moć i moći će značajno da utiču na političke i ekonomske procese i strateške odluke Vlade. Važno je odrediti kakva je Vlada da bi građani znali šta da očekuju od nje i da bi mogli na narednim izborima da se odrede prema tome. Za sada Milojko Spajić nas vodi do „nekategorisane” vlade koja će, izgleda, imati samo jednu zajedničku tačku. A to je želja svih da uđemo u Evropsku uniju.

Izvor: Dan