JANKETIĆ: ZA BIJELO POLJE ME VEZUJU PRIJATELJI, ROĐACI I KUMSTVO
Glumac Marko Janketić porijeklom iz bjelopoljskog sela Tomaševo uspješan je pozorišni, filmski i televizijski glumac. Široj javnosti poznat je po raznoraznim ulogama u mnogim domaćim filmovima i serijama.
Janketić ističe da je u svijet glume ušao sasvim spontano.
,,Sasvim spontano sam se zatekao na jednoj probi i bio pozvan da zaigram prvi put, a zaigrao sam kao “dijete glumac” u beogradskom dječijem “Malom pozorištu Duško Radović”, davne 1995. godine, imao sam nekih dvanaest godina, igrali smo predstavu “Bašta sljezove boje”, bila je to dramatizacija Ćopićevih (Branko) pripovetki, bila je to jedna bajkovita i emotivna predstava i za djecu i za starije. Vrlo uspješna predstava. Inače dramatizaciju je napisao Stevan Koprivica, a Režirao Milan Karadzic, ljudi koji su naše gore list, što bi se reklo”, priča on.
Tada je, kako navodi, pozorište i glumu zavolio i sa ove strane rampe. Bila je to, govori, tada ali i sada najljepša igra na svijetu.
Kada je riječ o napretku i unapređenju dramske scene u Bijelom Polju, Janketić ističe da sigurno da ima prostora.
,,Bijelo Polje je uvijek imalo vrsne glumce i među amaterima, a sada i među profesionalcima, Centar za kulturu je renoviran, i to je sada jedno pravo pozorište, koje ima veliki potencijal za napredak. Naravno da bi mi bilo veliko zadovoljstvo i čast da dam svoj doprinos da to pozorište bude još uspješnije”, ističe sugrađanin.
Uspomene koje ga vežu za Tomaševo i Bijelo Polje su periodi ljetnjeg raspusta koje su gotovo svake godine po dva mjeseca provodili u Tomaševu.
,,U Vraneškoj dolini, na očevom imanju, u tom pitomom kraju, koji je poznat uostalom kao i čitava Crna Gora, po prelijepoj prirodi, rijekama, livadama, potocima, šumama. Raspust smo provodili kao “Tom Sojer i Haglberi Fin”, išli “u ribe” na Ljuboviđi, Limu, Ćehotini, pravili kućice na drveću, kampovali u šumi, išli kao i sva nestašna djeca u “štetu” na pečenjake, noću se družili uz vatru i gitaru”, govori Janketić za VBP portal.
Takođe, mladi glumac ističe da ga za Bijelo Polje vezuju, prijatelji, rođaci pa i kumstvo.
,,Sjećam se čuvene ćevabdžinice “kod Jaha”. Sada je tu pored Senčo. Sjećam se da sam poeziju zavolio upravo zbog Večeri poezije Rista Ratkovića na koje me je otac vodio, tako da slobodno mogu da kažem da je pored Beograda i Bijelo Polje moj grad, i da se osjećam u njemu kao kod kuće”, navodi naš sugrađanin.
*Sponzor teksta Mesopromet Franca

Povezani članci
OMERHODŽIĆ NAJAVIO ŠIRENJE TEMPUS BRENDA NA REGIONALNO I SVJETSKO TRŽIŠTE
PREMINUO LEGENDARNI DUŠKO VUJOŠEVIĆ, PRVI SELEKTOR CRNE GORE
SJEĆANJE NA VUJISIĆ BLAGOJA POVODOM GODIŠNJICE NJEGOVOG ODLASKA