KAKO IZGLEDA ŽIVOT U PIČKOVCU

KAKO IZGLEDA ŽIVOT U PIČKOVCU

Kada pitate Mitrovčane za naselje „Severno od Planinske“, malo ko će znati da vas uputi na pravo mesto. Ali ako kažete „Pičkovac“, e to je već druga stvar – kao iz topa svaki prolaznik će objasniti da se radi o naselju iza pruge, sa skretanjem nešto malo prije Kazneno-popravnog zavoda ako se ide iz centra grada.

Na prvi pogled i za neupućenog reklo bi se naselje kao svako drugo. Ali naselje sa zvaničnim nazivom „Severno od Planinske“ razlikuje se od drugih krajeva Sremske Mitrovice po nesvakidašnjem nadimku Pičkovac.

Stariji mještani vele da su se 70-ih godina, kada je izgrađeno u, tada elitno naselje, prvi počeli naseljavati i graditi kuće baš mitrovački ginekolozi, te otuda neobično ime „Pičkovac“, koje učiteljice i dame iz Mitrovice ne izgovaraju, već za njega kažu „ono naselje sa bezobraznim imenom“.

Drugi pak tvrde da se ne radi o tome, već da nadimak datira iz perioda stvaranja urbanističkog plana tog dijela grada, kada je neko od mitrovačkih urbanista na pitanje znatiželjnika: „Gdje će biti to naselje?“, odgovorio: „Tamo u pičkovcu“, što je u slengu trebalo da znači – tamo negde u nedođiji.

– Bilo nam je neobično u početku, ali smo se navikli. Napravili smo ovdje kuću među prvima. Supruga je radila u „Žitoprometu“, ja sam bio majstor u Velikim Radincima. Gradilo se malo-pomalo, podizala se djeca, odvajalo od plate i kredit se plaćao. Naselje je plansko, svi imamo jednake parcele od pet ari. Iza kuće neko je plac iskoristio za baštu, neko za radionicu, garažu, snašli su se ljudi, pripoveda Josip Frajdinger, u „Pičkovcu“ poznat kao Jožika.

Njegova supruga Jela dodaje da je zadovoljna životom na periferiji, koji ima svojih prednosti, ali i mana. U suštini meštanima „Pičkovca“ malo šta fali – u neposrednoj blizini su Osnovna škola „Slobodan Bajić Paja“ i vrtić „Đurđevak“, naselje sa ukupno četiri ulice ima tri prodavnice, a nedavno je otvorena i nova savremena ambulanta.

– Ali je prazna, pošto u nju malo ko ide. Mi odavde pripadamo Prvoj zdravstvenoj stanici. Tamo je narod navikao da ide, tamo su naši stari doktori koji znaju naše bolesti. Ko će sad pod stare dane doktora da mijenja? Pita se tetka Jela.

Ona inače radije zove taksi da je odveze do Prve zdravstvene, udaljene pet minuta vožnje, nego da pješice odšeta do nove ambulante.

Mještani se žale što uz ambulantu nemaju i apoteku, pomalo zavideći žiteljima mitrovačkog naselja „Blok B“, koji su prije par godina na jednom mjestu dobili novu poštu, ambulantu i apoteku.

– Nedostaje nam i pijaca. Velika je u centru grada, koji nam je udaljen, a odavde nemamo ni autobusku liniju, pa se ne možemo naplaćati taksija. Istina, ima ovde piljarnica, ali svaka domaćica zna da je pijaca nešto drugo. Tvrdi komšinica Smilja.

Vlasnik bravarske radnje Nikola Tomašević kaže da je njhova spratna kuća podignuta 1993. Godine, a u njoj sada, osim njegovih roditelja, žive i on sa suprugom i dva sina od devet i pet godina. Koje smo zatekli kako voze bicikl. Najveća mana naselja, naglašava Nikola, jeste to što je iza pruge, te se u zastojima dnevno gubi skoro sata.

– To je strašno koliko izgubim zbog crvenog na pruzi. Pored vozova, manevarka stalno prolazi, rampa se spusti i stoji po desetak minuta, a voza niotkuda. Kolone su dugačke, a nama koji poslom moramo u grad i po pet puta dnevno prelazimo prugu tamo-amo, to je čisto gubljenje vremena. Priča Nikola.

Izvor: Blic

https://fb.watch/lAYnQaCqE8/