STARIH KOJIMA TREBA POMOĆ DOSTA, SVE MANJE ONIH KOJI BI PRISKOČILI
Rezak zvuk kose, dobar brus i zamah, mobe na livadama. Uz smijeh i šalu završavao se posao oko kojeg se okupljalo i staro i mlado.Te slike iščezavaju iz naših sela. Od teškog rada pobjeglo se u grad. A na asfaltu druga briga mori stare. Vujadin i pod junskim suncem misli na ogrijev. I o tome kako će se izboriti s drvima.
“Platim, bogami, cijepanje. Ja i baba polako složimo to. Ali za cijepanje, dok je bilo života, ja sam to radio. Ja i baba. Sad nema se više, godine…”. Priča Vujadin Tomašević za TVCG.
Starih kojima bi trebalo pomoći nije malo. Malo je onih koji bi mogli da olakšaju svakodnevni život penzionerima.
“Bilo šta ako je trebalo prijatelj je priskočio, drug komšija. To je bilo sasvim drugačije nego danas. Pamtim mnogo dobra vremena. Lijepa bila, druženje bilo drugačije. Možda se danas sve izmijenilo, možda tempo života. Vjerovatno je učinio svoje. Još uvijek mogu sama, ako treba neko da pripomogne onda nađem ja sama i tako”. Priča Jela Rakočević.
Dragocjena potpora za penzionere kojih je u Bijelom Polju preko šest i po hiljada dolazi najčečće od gradskih dobrotvora. Onih kojima nije teško da izadju na teren i pomognu nemoćnima.
“Posebno na njih obraćamo pažnju tokom jesenjih i zimskih dana. Svake godine unazad 7-8 godina obezbjedjujemo ogrijevna drva. Često ta drva dođu i skraćena. Njihovo je da ih unesu u pomoćne objekte, ali često budu nekada i vani”. Ističe Nusret Erović, zamjenik predsjednika humanitarne organizacije „Hilal“ BP.
Iz Hilala su danas do 100 najugroženijih Bjelopoljaca, među kojima su i penzioneri, otpremili pakete pomoći. Zajednica bi trebalo da prati njihove potrebe i više se angažuje.
“Ako bismo se malo bolje organizovali, bolje prezentirali taj neki humanitarni dio, vjerovatno da bi se našli dobri ljudi dobre volje da pomognu”. Dodaje Erović.
A, Vujadin će poput mnogih penzionera i ove jeseni biti prepušten sam sebi. Penzija je mala pa i da hoće ništa ne može da preduzme da bude bolje.
“To je 60 eura da se iscijepa 10 metara drva, a 600 eura deset metara da se kupe, pa vidi ti je li izdatak ili nije…”. Zaključuje Vujadin.
Izvor: RTCG
Novinarka: Vanja Rakonjac
Povezani članci
CRNOJ GORI PRIJETI NESTAŠICA KAFE, CIJENE NIKAD VEĆE
HUMANOST NA DJELU: SUGRAĐANIN SLAVKO ĐUROVIĆ SPASIO SRNU OD PASA
KUKULJE: PUT KOJI SE OBEĆAVA KO ZNA KOLIKO PUTA – NIKAKO DA DOĐE